Dva izdavača – „Obod” i CID zbog povrede autorsko-imovinskih prava vode spor dvadeset i jednu godinu. Ovih dana Apelacioni sud treba da donese petu odluku, po tužbi Cid-a, iz juna 2014. godine, protiv „Oboda”, kojom traže da sud utvrdi da su imali pravo da objave „Djela” kralja Nikole I Petrovića, 1997. i 2001. godine.
Direktor IP „Obod” ne spori ovo pravo CID-u, već ga tereti zato što su u okviru „Djela” objavili „Autobiografiju” i „Memoare” onako kako ih je priredio Risto Dragićević za „Obod”. Pošto su Dragićevići dokazali pred sudom autorstvo, CID je morao da im isplati štetu na ime povređenih autorskih prava. Potom je i „Obod” od CID-a tražio nadoknadu za štetu koju su pretrpjeli kao izdavači „Autobiografije” i „Memoara” koje su štampali 1969. godine. Umjesto presude u svoju korist, sudski spor se komplikuje i odugovlači 21 godinu. Za sve to vrijeme „Obod” pokušava da dokaže da mu je CID povrijedio autorsko-imovinsko pravo jer je nakon 1969. štampao i prodavao „Memoare” i „Autobiografiju” kralja Nikole 1997, a potom i 2001. onako kako ih je priredio Dragićević. Sa druge strane CID tereti „Obod” da zbog spora koji vode trpi štetu jer ne može da prodaje svoja „Djela” kralja Nikole I Petrovića.
– Na Apelacionom sudu je da nakon odluke Vrhovnog suda odbrani snagu pravosnažne presude Višeg suda iz predmeta 4/97, kojom je presuđeno da je CID povrijedio autorsko pravo Mileve Dragićević, kao nasljednice autorskih prava iza smrti pok. Rista Dragićevića. Odnosno, Cid iz Podgorice je povrijedio autorsko-priređivačka prava jer je neovlašćeno objavio „Autobiografiju” i „Memoare” kralja Nikole I Petrovića, kako su objavljena i u „Obodovoj” knjizi petoj, cjelokupnih djela Nikole I Petrovića Njegoša iz 1969. godine – pojasnio je Vasko Janković, direktor izdavačke kuće „Obod” sa Cetinja.
Viši sud je 20.5.2005. donio presudu koju je potvrdio Apelacioni sud Crne Gore 25.12.2007. godine, a kojom je zabranjeno CID-u da izdaje i prodaje djela „Autobiografiju” i „Memoare” Nikole I Petrovića Njegoša, u obimu, sadržaju, književnoj formi i sintezi, kako su objavljena u „Obodovoj” knjizi petoj cjelokupnih djela Nikole I Petrovića Njegoša „Autobiografija – Memoari – Putopisi”, iz 1969. godine, na Cetinju.
Janković pojašnjava da je sud obavezao CID da Milevi Dragićević isplati 4.163,70 eura na ime povrijeđenih autorskih prava i sudske troškove, a odbijen je kao neosnovan zahtjev Cid-a kojim su tražili da se utvrdi da su ništavi pravni poslovi i ugovori o objavljivanju rukopisa „Autobiografija” i „Memoari” od 6.4.1969, 11.7.1988. i 20.3.1997. godine.
Spor je nastavljen u Privrednom sudu 2008, a predmet 429/08 je dodijeljen sudiji Dijani Raičković 2010. godine.
– U sudskom postupku, trebalo je samo utvrditi našu izgubljenu dobit. Vještak finansijske struke je iskazao da je to 56.042,61 eura, dok je angažovani vještak pred Višim sudom procijenio da je to 30.000,00 eura. Kako su vještaci ostali kod svojih nalaza, sud je trebalo da odredi trećeg vještaka finansijske struke za super vještačenje. Međutim, sudija Raičković određuje vještaka za autorska prava, iako je to već pravosnažno presuđeno. Ovim vještačenjem se zamjenjuje teza i čitava peripetija traje do danas – kaže direktor cetinjske izdavačke kuće. On dodaje da je sudija Raičković 10.5.2013. godine odbila zahtjev „Oboda”, i kako kaže „upodobila presudu, predmetu spora”.
– Apelacioni sud je 26.9.2013. ukinuo prvostepenu presudu i predmet vratio prvostepenom sudu na ponovni postupak. U nastavku suđenja, kod iste sutkinje, sada u predmetu 888/13, određuje se vještak finansijske struke za super vještačenje, koji iskazuje izgubljenu dobit „Oboda” u iznosu 55.667,54 eura.
Advokat Cid-a, u vezi sa odlukom suda, 3.12.2014. podnosi sudu podnesak u kome navodi: „Imajući u vidu da su sva ostala djela Nikole I, apsolutno i potpuno slobodna za objavljivanje (Pjesme, Drame, Pisma, Spjevovi, Govori i Politički spisi), tuženi je mogao oštetiti „Obod” samo za objavljivanje „Memoara” i „Autobiografije”, za koje on jedino od svih djela ima i Ugovor sa priređivačem. Presuda Višeg suda od 20.5.2005. godine, koja je postala pravosnažna, odnosi se samo i isključivo na „Autobiografiju” i „Memoare”. Molimo sud da ovu potpuno egzaktnu, nedvosmislenu i nespornu činjenicu uzme u obzir prilikom određivanja zadatka vještaka finansijske struke”; ovi navodi se jednostavno utvrđuju iz pravosnažne presude Višeg suda, ali ono što navodi advokat u tužbi za utvrđenje nijesu tačni – kaže Janković i pita se da li je to teško utvrditi.
Umjesto razrješenja, u sporu dolazi do zamjene uloga. Sada tuženi CID tuži „Obod”.
– U obrnutim procesnim ulogama CID na ročištu 16.6.2014, kod sudije Raičković traži prekid suđenja do okončanja postupka po tužbi. U tužbi se navodi da je autor „Djela”, Nikola I, preminuo 16.2.1921.godine, te da su objavili djela nakon isteka zakonskog roka od 50 godina, odnosno 1997. i 2001. godine...”. Navode da su porodica pok. Rista Dragićevića, priređivača „Cjelokupnih djela Nikole I Petrovića” i izdavač „Obod”, tužili Višem sudu Cid radi zaštite autorsko-priređivačkog prava, tj. da smo osporavali pravo Cid-u na objavljivanje „Djela”, a to nije tačno. I to „Obod” u odgovoru na tužbu i navodi.
Sudija Blažo Jovanić u predmetima 566/14, 1201/15 i 778/16 donosi tri prvostepene presude i „utvrđuje da je tužilac (Cid) imao pravo da objavi knjigu „Djela” Nikole I Petrovića 1997. i u ponovljenom izdanju 2001, te da njenim objavljivanjem nije povrijedio autorsko pravo `Oboda`”.
U obrazloženju presude je naveo da „nijesu povrijeđena autorska pravo pok. R. Dragićevića, jer je Cid „Autobiografiju” i „Memoare” u svom izdanju objavio na kraju knjige, dok je „Obod” to učinio na početku knjige” – pa, zaista, nevjerovatan zaključak – kaže Janković.
On dodaje da je sudija Jovanić nadalje zaključio da, iako je Cid objavio „Autobiografiju” i „Memoare” bez saglasnosti autora tih djela (misleći na kralja Nikolu I ili lica na koje je to pravo preneseno), nije povrijedio autorsko pravo autoru koji je to djelo stvorio, a da je „Obod” povrijedio autorsko pravo kralja Nikole i njegovih pravnih sledbenika jer je djela kralja Nikole objavio 1969, a to je prije isteka od 50 godina od dana smrti autora.
– Jovanić se čak pozvao da sud „o ovome vodi računa po službenoj dužnosti”. A ja tvrdim da ni sud, ni Cid nijesu legitimisani niti mogu postavljati ovo pitanje s obzirom da pravo na osporavanje zakonitosti izdavanja imaju samo autori i naslednici (o čemu je rješeno – stav VII pravosnažne presude Višeg suda). Uz žalbu, sudu sam dostavio ugovor, a putem „Dana” ga i po prvi put publikuje, čime dokazujem da je izdavačko preduzeće „Obod” sa Jugoslovenskom autorskom agencijom 1968. koja je zastupala nosioce prava Nikole I Petrovića zaključilo ugovor za objavljivanje Sabranih djela kralja Nikole I na srpsko-hrvatskom jeziku. Javnosti pružam na uvid ovaj ugovor, iako smatram da iz iznijetnih razloga nije relevantan u ovom postupku. Ali, upravo zbog insistiranja prvostepenog suda odlučio sam se na taj korak, kako bi im bilo jasno da nije „Obod” taj koji krši tuđa prava – navodi Janković.
On dodaje da je sudija Jovanić naveo da „Bez namjere da ovaj sud preispituje pravosnažnu odluku Višeg suda u predmetu 4/97, sud zaključuje da se ne radi o divergentnim odlukama, koje se međusobno isključuju i koje ne mogu istovremeno egzistirati u pravnom prometu”.
– I laiku je jasno da prvostepena presuda sudije Jovanića i pravosnažna presuda Višeg suda 4/97 jedna drugu isključuju i da proizvode suprotno dejstvo – navodi Janković.
To je rezultiralo prekidom postupka kod sudije Raičković, rješenjem suda od 15. 3.2016. u predmetu 888/13, koji će se nastaviti, nakon što se pravosnažno završi postupak kod sudije Jovanića.
Vrhovni sud odlučujući po drugi put u ovom predmetu, a pri činjenici da postoje četiri odluke Apelacionog suda, imao je zakonskih mogućnosti da odluči u ovoj dugogodišnjoj pravnoj stvari.
– Ova pravna stvar proistekla je iz postupka koji je pravosnažno okončan u predmetu 4/97, pred Višim sudom i na šta „Obod” uporno ukazuje. Apelacioni sud pravilno cijeni navode, međutim Vrhovni sud u dva navrata nalazi ponovo pravne razloge za ukidanje ove odluke, a pravna situacija koju je taj sud kao najviša instanca trebalo sam da riješi je jasna. Vrhovni sud je upodobljavao svoja ukidna rješenja čime vrši pritisak na Apelacioni sud – ocijenio je Janković uz konstataciju da nakon 21 godine suđenja čeka odluku Apelacionog suda. R.K
Ukinute sve tri pravosnažne presude
– Apelacioni sud rješenjem od 27.10.2015, 16.6.2016. i 12.7.2017. godine ukinuo je sve tri pravosnažne presude sudije Jovanića. Tužilac Cid je izjavio dvije revizije Privrednom sudu za Vrhovni sud. Vrhovni sud je rješenjem od 8.11.2017. i 30.5.2018. godine ukinuo odluke Apelacionog suda i predmet vraća tom sudu. Međutim, Vrhovni sud u ukidnom rješenju iznosi navode koji ne stoje. Naime, „Obod” je „Autobiografiju” i „Memoare”, priređivača pok. Rista Dragićevića, objavio u okviru pete knjige, sa još dva autorska djela „Putopisima” i „Bilješkama”, autora N. S. Martinovića... Takođe ni navodi Vrhovnog suda nijesu tačni: „Kod utvrđenja da je upravo tuženi osporio pravo tužiocu na objavljivanje knjige „Djela” Nikole I Petrovića 1997. i u ponovljenom izdanju 2001. godine s pozivom na zaključene ugovore”; Ovakvom konstrukcijom se koristi i Cid u svojoj tužbi. Istina je da „Obodu” nikada nije bilo sporno objavljivanje CID-ovog izdanja pod nazivom „Djela”, već isključivo i samo djela – „Autobiografija” i „Memoari”, koje je priredio pok. Risto Dragićević, a koja su neovlašćeno objavljena u okviru CID-ovog izdanja pod nazivom „Djela” 1997. i 2001. godine – pojasnio je Janković.